Evropa kao zadatak

CHRISTIAN SCHMIDT

Visoki predstavnik za BiH

Predsjedavanje Republike Češke Vijećem EU u 2022. godini proteklo je u ozračju nekoliko kriza, od kojih  je najznačajnija bila invazija Rusije na Ukrajinu. U takvim situacijama se dešava, da rješavanje akutnih kriza u potpunosti potisne u drugi plan izvorno planiranu agendu. Potrebno je priznati da je češko predsjedavanje uspjelo održati svoj kurs usmjeren ka proširenju i jačanju otpornosti Evropske unije. A tome u prilog jasno govore njegovi diplomatski uspjesi.

Stoga je opravdano čestitati Vladi premijera Fiale, a osobito ministru vanjskih poslova Lipavskom kao i ministru za evropska pitanja Bekovi na njihovim rezultatima. Češko predsjedanje je uspjelo postići značajan napredak po pitanju proširenja EU na Zapadni Balkan, koje se dugo vremena nije rješavalo. Pružilo je procesu dodatni impuls, i nakon zahtjevnih pregovora o Sjevernoj Makedoniji i političke odluke o dodjeljivanju kandidatskog statusa Ukrajini i Moldaviji usmjerilo ga je u mirnije vode. Ostalo je još pripremiti put za Kosovo.

Češko predsjedavanje je shvatilo da je politički sazrelo vrijeme i da EU treba poslati jasan signal Bosni i Hercegovini, jer ova još uvijek podijeljena zemlja treba proaktivnu evropsku orijentaciju, kako bi njeni gradjani stekli veće povjerenje u njenu budućnost i kako bi se izbjegli krizni scenariji. Zemlja koju politički obilježavaju veoma oprečni etničko-nacionalistički narativi, nema druge alternative osim evropske integracije. Njeni gradjani, bez obzira na etničke korijene, ne smiju više biti suprotstavljani pitanjima koja se više odnose na prošlost nego na sadašnjost. Evropski koncept zasnovan na propusnosti granica i traženju zajedničkih interesa, pomaže u prihvatanju različitosti kao nečeg pozitivnog.

Zaslužuju pomoć

Za Bosnu i Hercegovinu to takodjer predstavlja apel za pravdu: pomalo prevazidjena ustavna praksa, koja na jednoj strani mora u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom u demokratskom društvu štititi etničke interese, a na drugoj obezbijediti zaštitu gradjana od pravne i socijalne diskriminacije, ne uspijeva da izvrši potrebne reforme i traži podršku medjunarodne zajednice.

Sva ova pitanja, na koja je još prije desetak godina dao odgovor češki eurokomesar, Štefan Füle, su nažalost još uvijek otvorena i koče zemlju u njenom napretku. Kada sam krajem prošlog novembra u Pragu razgovarao sa svojim češkim partnerima o izgledima Bosne i Hercegovine da joj se  dodijeli kandidatski status, osjetio sam da češka strana podržava ovaj korak, ali ujedno i da teži ublažiti očekivanja. Ukazivali su da je još uvijek dosta ozbiljnih pitanja, i da su neke članice EU zabrinute a neke imaju prigovore. Razumio sam njihovu suzdržanost, a samim tim više cijenim postignuti rezultat.

Kao čovjek koji već nekoliko desetljeća prati dešavanja u češko-njemačkim odnosima, i koji ima priliku da u njima aktivno učestvuje, ne mogu zanemariti inicijative na koje se odlučilo češko predsjedavanje kako bi doprinjelo pronalaženju zajedničkog stajališta, po pitanju tegobnog i okrutnog naslijedja iz prošlosti.

U Černinskoj palati su se okupili istoričari iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, i iz ostalih zemalja regiona kako bi na primjeru uspješne saradnje izmedju Nijemaca i Čeha pokazali koji je pravi put ka pomirenju i zajedničkoj budućnosti. Naravno, na kandidatski status Bosne i Hercegovine treba gledati kao na ponudu za čiju realizaciju je potreban proaktivan pristup kandidatske zemlje. Tamošnji poitičari moraju zgrabiti ovu priliku i pružiti narodu realnu perspektivu, stvoriti uslove za bolju budućnost.

Na žalost, nisu svi političari u Bosni i Hercegovini još spremni da to naprave. Prošlo je skoro 30 godina od završetka rata, i krajnje je vrijeme da se prevazidju političke barijere i da se otvorenih očiju krene na zajednički put ka Evropi. I nadalje će za to biti potrebni pomoć i podrška. Zadatak koji ja kao visoki predstavnik imam, je iskoristiti svoje izvršne pravomoći kako bi se odklonile eventualne blokade i omogućilo normalno funkcionisanje državnog aparata. To spada u obim mojih poslova nakon uvodjenja Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je rezultat humanitarne katastrofe sa početka 90-tih godina. Bosanci su Evropljani na putu prema EU. Zaslužuju našu pomoć